Upoređivanje dimenzija tanjira znači da iste mere posmatrate na isti način kod svih komada koje razmatrate. Cilj je da prečnik, visina, dubina i korisna površina budu uporedivi, a ne samo broj na etiketi. Tako ćete izbeći situaciju da tanjiri izgledaju „slično“, a u praksi ne staju u mašinu ili ormar.

Prvo definišite šta tačno upoređujete: pojedinačni tanjir, više modela iste vrste ili ceo set posuđa. Zapišite namenu (glavno jelo, supa, dezert) jer isti prečnik ne znači isti kapacitet. Ovo je važno i zato što proizvođači ponekad navode različite tipove prečnika (spoljašnji, unutrašnji) bez naglašavanja.

Za merenje pripremite metar ili lenjir, ravnu podlogu i papir za beleške. Tanjir postavite na sto, bez podmetača, da ne biste dobili veće vrednosti. Merite u milimetrima ili centimetrima, ali ostanite dosledni u istim jedinicama kroz celu listu.

Prečnik tanjira merite preko najšire tačke od ivice do ivice, kroz centar. Ako tanjir nije savršeno kružan, izmerite dva prečnika pod pravim uglom i uzmite prosečnu vrednost. Ova mera je ključna za slaganje u mašini i za uklapanje u tanjir-stalak ili fioku.

Unutrašnji prečnik meri korisnu površinu na koju realno staje hrana. Izmerite krug unutar oboda, tamo gde počinje ravna ili udubljena zona, jer širok obod može „pojesti“ dosta prostora. Kada upoređujete plitke tanjire, ova vrednost često bolje objašnjava koliko porcija komotno staje nego spoljašnji prečnik.

Obod tanjira merite kao širinu prstena od spoljne ivice do početka unutrašnje površine. Širi obod može biti praktičan za nošenje, ali smanjuje prostor za serviranje. U tabeli beležite i ovu meru ako pravite grafikon poređenja dimenzija tanjira, jer dve ploče istog prečnika mogu imati različito veliki „radni“ deo.

Razliku između dubine i visine vredi jasno razdvojiti pre upoređivanja. Visina je ukupna mera od stola do najviše tačke ivice, dok je dubina koliko je udubljen srednji deo u odnosu na unutrašnju površinu. Dubina više utiče na to da li tanjir „drži“ sos ili supu, a visina na to da li se lako slaže i staje u korpe mašine.

Najčešće greške pri merenju su merenje preko oboda umesto preko centra i oslanjanje na deklarisanu veličinu bez provere. Česta je i greška da se dubina meri spolja, umesto u unutrašnjem delu gde je najniža tačka. Takođe, ne zaboravite da mali odstupci među komadima u setu mogu postojati, pa je korisno izmeriti bar dva tanjira istog modela.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

TOP